tales https://blog.dnevnik.hr/justtales
ponedjeljak, 28.05.2007.
Put do vjećnosti
Marko je bio zgodan 17-ogodišnji dečko. Imao je djevojku koju je obožavao, bio je zaljubljen u nju još od petog razreda osnovne kada se doselila u Rugvicu. Zvala se Petra. Imala je prekrasnu kosu boje kestena koja joj je pokrivala polovicu leđa. Crvene pune usne i smaragdno zelene oči. Njemu je bila najljepša cura na svijetu. Svake večeri, on i njegovi prijatelji, vozili bi se motorima po okolnim selima. Često bi s njima pošla i Petra.
Jedne nedjeljne večeri Petri je zazvonio mobitel. Bio je to Marko. Ona je već znala da ju zove da joj javi kada će se naći s ekipom. Rekao joj je da mu je tata ljut i da ne može dugo razgovarati, te joj samo rekao da je dogovor u 9 kod stare crkve. Nije joj ček ni pusu poslao, samo je poklopio. Pomalo zbonjeno gledala je u mobitel. Ali je ipak odlučila pojaviti se u 9 na dogovorenom mjestu. Spremila se i polako krenula. Dočekali su je svi skupa sa Markom. Poljubio ju je i ponašao se normalno, samo je bio malo ljut ili nervozan. Petra ga je pitala da li ga što muči, a on je samo odgovorio: ˝Ma ne pitaj!˝, ni ne pogledavši je. Divljali su na motorima i derali se. Pošto je Ivanu bio rođendan, kupili su 5 litara vina i nešto štoka, te su se zaputili prema staroj školi da to popiju. Stigli su i počelo se piti, svi su bili dobre volje, samo je Marko sjedio sam na strani, s bocom štoka u rukama. Nikome nije govorio šo ga muči. Tek kada je dovoljno popio, mogli su čuti i njegov glas. Ali... bio je pomalo agresivan. Zazvonio mu je mobitel te je otišao na stranu kako bi mogao u miru razgovarati. Nakon pet minuta, vratio se i rekao: ˝E, moram ić... Petra, oćeš da te odvezem kući ili ćeš ostat s dečkima?˝, Petra ga je zbunjenopitala: ˝Pa, kuda ćeš ovako pijan? A i tek ti je pola 11!˝. A on je navalio: ˝Ne, ja moram ić. Je l´ ostaješ ili ideš samnom?˝, ona je odlučila ostati, a on je samo okrenuo, sjeo na motor i otišao. Petra se nadala da je otišao kući jer mu je bilo loše od previše alkohola. I nju je malo ošamutilo, te je nastavila slaviti s dečkima.
Kada je ujutro došla k sebi, prvo čega se sjebtila bio je Marko. Požurila je po mobitel, brzo utipkala njegov broj... ali jedino što je mogla čuti bio je autmat koji je ponavljao: ˝Mobilni telefon je isključen. Mobilni telefon je isključen.˝. Uvjeravala je sama sebe kako mu se ispraznila baterija. Otišla je u kuhinju i tek što je otvorila frižider zazvonio je telefon. Odmah je potrčala i brzo se javila. Bila je to Markova mama, teta Nada. Pitala je Petru: ˝Je li moj Marko s tobom? Gdje ste slavili sinoć? Kada je otišao kući?˝. Petra je sve objasnila uspaničenoj Markovoj mami, ali ona joj je rekla kako se nije dogodila nikakva nesreća, te da joj nitko ništa nije javio. Ubrzo su prekinule razgovor. Petra je ostala zbunjena. Da se Marku nešto dogodilo teti Nadi bi već sigurno javili. Nije mogla shvatiti gdje je on onda.
Prošlo je već par dana. Petra je odlazila u školu i svakodnevno primala pozive od Markovih prijatelja, ali nije znala odgovor na jedino pitanje koje su joj svi postavljali: ˝Gdje je Marko?˝. Cijelo selo je, zajedno s policijom, tražilo nestalog Marka.
Gotovo da je prošao i četvrti dan otkako je Marko nestao. Petra je gledala TV, baš u vrijeme kada su se inače vozili motorima. Oglasio se njen mobitel. Primila je poruku s nekog broja koji nije imala u imeniku. Pisalo je: ˝Petra, reci svima da sam dobro. Neka me ne pokušavaju naći, sam ću se vratiti kada to budem htio. Reci mojoj mami da ju volim. Volim te! pusa Marko˝. Odmah je to javila teti Nadi. Ali ipak nisu imali što učiniti. Sada su samo bili sretni što je dobro i mogli su se samo nadati da će tako i ostati i da će se vratiti.
Nakon par dana, samo se pojavio na kućnim vratima. Teta Nada je primijetila da s njim nešto ne valja. Njegov pijani otac je podivljao kad ga je vidio. Počeo je urlati na njega: ˝Šta je tebi? Ti nisi normalan! Samo tako odeš od kuće. Nikome se nisi javio. Mama ti je skoro umrla od brige. Cijelo selo te tražilo zajedno s policijom! Ko te učio takvom ponašanju.....˝, i dalje nije čuo. Pod utjesajem silnih opijata i droga koje je uzeo pao je u dubok san.
Ujutro se probudio i otišao u školu, kao da se ništa nije dogodilo. Petri se nije ni javio. Počeo je ostajati nakon nastave s nekim propalim društvom iz svoje škole. Bili bi u obližnjem parkiću, gdje je svu svoju bil utapao prvo u alkoholu, u marihuani, i tako u sve težim i težim drogama. Nakon tjedan dana, kada je jedne subote ostao doma i došao k sebi, odlučio je nazvati Petru. Rekao joj je da mora razgovarati s njom, ona je na sve njegove riječi ostajala potpuno hladna. Našli su se, po dogovoru, kod stare crkve u 8h. Kada joj je prišao da ju poljubi, ona je samo spustila glavu, jedva da ga je i pogledala. Rekao joj je: ˝Znam da si ljuta na mene. Nisam ti se javljao, nisi znala gdje sam..... Nije me dugo bilo, ali sve ću ti objasniti!˝, a ona mu je tužnim, ali samouvjerenim glasom odgovorila: ˝Znam. Sve već znam. Svi znaju da se drogiraš. Većeras sam ti samo htjela reću da nema smisla da iše budemo zajedno. Od one noći više nisi isti.....˝, ˝Ali, Petra, pa volim te! neću to više raditi.˝. Ona ga je tada prvi puta pogledala u oči ogorčenim pogledom i rekla: ˝Pa pogledaj se. Izgledaš kao narkoman. S tim podočnjacima.... Ne! Ne želim više ništa s tobom.˝, okrenula se i otišla od njega. Otrčala je kući plačući. A on je ostao sam. Sjeo je na pod i plakao, i plakao... sve dok nije sve suze isplakao, a onda je samo tužno jecao. Osjećao se jadno, nitko ga nije razumio. Nitko nije znao što se dogodilo one noći. Nitko nije znao zbig čega se toliko promijenio. Ali... nitko ga to nije ni pitao, nitko nije ni želio znati. Samo je on te večeri spremajući se za veliku proslavu Ivanovog rođendana, čuo svog oca kako ulazi u kuću pjevajući. Bio je toliko pijan da je jedva zatvorio vrata za sobom. Onda se počeo svađati s tetom Nadom, Markovom majkom, počeo je vikati, urlati, bez ikakvog razloga. Izmišljao je prigovore na nju. I onda ju ošamario. Marko je dotrčao da joj pomogle, ali ona mu je vikala kroz plač: ˝Nemoj sine,nemoj, I tebe će. Nemoj sine, makni se!˝. Nije znao što učiniti. Ostao je u šoku stajati na vratima, i gledao je kako njegov otac tuče majku. Taj užasni prizor urezao mu se u pamčenje. Zamrzio je svog oca! Zamrzio je to što je njegov sin. Nije to mogao podnijeti na drugačiji način. Ali to nikoga nije zanimalo... Svi su ga osuđivali zbog pogreške,a nisu znali povod, nisu znali razlog. U jednom trenutku počela je kiša. I nebo je zaplakalo sa njim. Bijesan na cijeli svijet, a i tužan krenuo je kući. Sav mokar pojavio se na kućnim vratima. Majka mu se obradovala jer je bila sama u kući, a pomalo se bojala grmljavine. Marko je sjeo kraj nje i tješio ju. U tom trenutku zaškripala su vrata, nebo se prolomilo, a na vratima se pojavio otac. Sav mokar od kiše i balta smrdio je po alkoholu. Majka je poslala Marka u kuhinju da ispeče jaja za večeru. A on je samo ošro pogledao oca i otišao u kuhinju. Nije ni ulje stavio grijati, samo je sjeo za stol i čekao. Znao je da će se ubrzo morati vratiti u sobu. Gledao je kapi kiše kako se slijevaju niz prozorsko staklo. Nije razmišljao, samo je čekao. U jednom trenutku čujo je glesan šamar i tres! Potrčao je u sobu i vidio majku na podu i oca koji ju još uvijek tuče. Primio ga je za ramena i povukao nazad. Izgurao ga je van iz kuće. Otac se nije ni pokušavao vratiti unutra, samo je odlutao u mrak. Marko je kaon par minuta izašao van na kišu koja je pljuštala kao luda. Stajao je na nasipu s namjerom da se baci u hladnu Savu. Jedino za što je imao živjeti bile su Petra i njegova majka. Razmišljao je o njima i baš u tom trenutku čuo korake iza sebe. Okrenuo se i ugledao oca. Počeo je vikate: ˝Ajde, mali, baci se. Šta čekaš?˝, podlo mu se smijao i počeo ga naguravati. Svađali su se. U jednom trenutku rekao je Marku: ˝Ti si kopile! Samo mi smetate u životu, i ti i tvoja mama. Ona je kurva prokleta!˝. Na te riječi Marko se razbijesnio i snažno ga odgornuo od sebe. Tek kada je vidio kako njegov pijani otac pada niz sklisku zemlju nasipa prema Savi shvatio je što se događa. Više mu nije bilo pomoći. Marko se okrenuo i vratio se u kuću. Zagrlio je majku i u šoku joj rekao: ˝Sve sam riješio. Nemože ti više ništa.˝. Majka nije ni slutila što je njen sin time želio reći. Otišao je u svoju sobu, a majka je otišla u krevet spavati. Napisao je pismo za Petru i za svoju majku. Pisma u kojima im poručuje da ne plaću za njim jer je njemu ionako bolje biti mrtav nego živ, te da ih je volio najviše, i na će ih zauvijek voljeti. Nakon pola sata, Marko se vratio na nasip, izvatio nož- skakavac koji je skrivao u svojoj sobi. Nagnuo se prema nabujaloj rijeci i prerezao si žile. Par sekundi gledao je u ruku koja ja krvarila, a krv se miješala sa ogromnim količinama vode koja je padala s neba. Baš kao da je nebo te noći zaplakalo susjećajući se s njegovom boli. Taj trenutak je bio onaj, kada ti cijeli život prođe pred očima. Kada se sjetiš svih koje si volio.... i onda.... sružio se u rijeku koja ga je ponijela ga na dalek put u vjećnost........
by: bitch
ponedjeljak, 23.04.2007.
San bez riječi
Sanjam, ljube me usne tvoje,
izgovaraju ime moje.
Sanjam, ka meni pružaš ruke,
čujem veselih pjesama zvuke.
Sanjam tebe i mene nasmijane,
u društvu zajedno, grliš me.
Sanjam san prekrasan i bez riječi
da voliš me, nemoraš reći.
Pogled tvoj sve mi govori:
Jedno za drugo smo stvoreni!
U očima tvojim sjaj kad pogledaš me,
u mojima stvarno je, jer volim te.
A, što će biti kada probudim se?
a tebe nema kraj mene.
Hoću li plakati, suze liti?
Tvoja ljubav će nestati, a moja još tu će biti.
I kad te sretnem, srce slomit će se,
a duša zaplakat će,
makar na mome licu osmjeh će biti,
a sjaj u očima tugu sakriti...
by: bitch
četvrtak, 22.03.2007.
...obostrana ljubav...
ona je bila lijepa kao vila iz najlijepsih bajki, imala je dugu plavu i uvijek uredno pocesljanu kosu, usnice su joj bile mekane i zarke kao proljetna ruza...obrazi uvijek rumeni, ruke meke i njezne, osmjeh joj je uvijek bio na licu, tako iskren i cist kao prva jutarnja rosa...u oku sjaj nikada se nije gasio... bila je vlastelinova kci, te su zivjeli na dvoru. djevojka se zvala Nera. voljela je prirodu i zivotinje, satima bi izbivala iz kuce i vrijeme provodila na jezeru slikajuci krajolik.
odrasla je bez majke, uz oca koji joj je pruzao svu mogucu ljubav svijeta. cesto bi joj govorio kako je sve vise i vise slicnija majci, te da ce i ona jednog dana postati majka. bilo joj je 15 godina su joj se poceli udvarati prvi momci. ona je bila sramezljiva i vjesto je izbjegavala njihove poglede. bila je zaigrana, te je cesto znala sa najboljom prijateljicom Elizom stvarati nevolje i strke na dvoru... jednog dana joj je Eliza prisla vrlo tuznog lica, na rubu suza... Nera ju je pokusala utjesiti, ali nije znala sto se dogodilo. tako joj je Eliza ispricala kako za tjedan dana odlazi u monarhiju jer je obecana mladom princu od Highburga... Nera je bezutjesno plakala... i tako ju je Eliza napustila, govoreci da je sve u redu i da ce joj pisati svaki mjesec, a i ako bog da posjetiti koji put, ali Neri nije bilo utjehe. otac je u zadnje vrijeme cesto putovao i izbivao sa dvora. Nera je pobjegla k baki u Zagreb, bez rijeci, jer ju je jedino ona mogla utjesiti. Nekoliko tjedana je nitko sa dvora je nije vidio, postelja je ostala netaknuta svake noci. po povratku sa puta otac se razbolio, a jos vise tim sto nije znao gdje mu je voljena kci. jedne veceri je zaspao i vise nikada se nije probudio... nekoliko mjeseci kasnije Nera se vratila na dvor, nitko nije smogao snage da joj kaze tuznu vijest. Nera je ubrzo saznala, te se je odlucila preseliti u Zagreb na neko vrijeme.
Baka joj je bila uciteljica glazbenog, te je poucavala caricinu djecu. tako je svako ljeto odlazila u monarhiju, te tamo provodila 6-7 mjeseci. Nera je otisla sa njom u nadi da ce barem vidjeti Elizu. U monarhiji su docekane kao velike licnosti jer je carica jako postovala Nerinu baku. Cim je Eliza saznala da je Nera na dvoru odlucila ju je posjetiti. Nera je bila presretna kada je ugledala Elizu! Eliza joj je pricala mnoge anegdote i dogadaje koje je prozivjela otkako se nisu vidjele, te joj je pripovjedala kako se zaljubla u mladog princa. Najveca vijest je bila da je Eliza trudna.
tako su one dane provodile zajedno, a kako su dani odmicali blizio se ljetni bal na trgu ispred palace, to je bio pocasni bal u cast carici i njezinom rodendanu. Nera je bila veoma nervozna uoci bala, jer se na taj balu odlazi u parovima, a ona nije imala nikoga. Dan uoci bala Eliza joj je nastimala sastanak u sjenici sa caricinim inkvizitorom. Nera se nije dotjerivala, jer je na umu imala promotiriti ga iz daleka, ali se ne pojaviti na sastanku. Nera se pojavila u blizini sjenice 10 minuta prije ugovorenog sastanka, te je potrazila najbolje mjesto da se sakrije. Cekla je 10 minuta i dosao je cas, ali nikoga nije bilo, Nera se razocarala jer se tajnoviti inkvizitor nije pojavio. Cucala je jos neko vrijeme skrivena iza grma, dok je nije prekrila sjena, osjetila je knedu u grlu. Iza nje je stajao mladi i simpaticni momak, plave kose, sirokih ramena i prodornih modrih ociju! Lagano se nasmjesio, te je pridigao uza se. Nera je vec u sekundi bila rumena, sto od srama, a sto od prekrasnog maldica. Pitao ju je da li nekoga ceka, a ona se samo lagano nasmjesila. A da ne cekas inkvizitora? Upitao ju je mladic. Nera je drsko podigla nos i rekla da nikoga ne ceka, te da je izgubila privjesak u travi. Uto je dosla Eliza, oho pa vidim da ste se vec upoznali, Neru su prosli trnci, te se polako okrenula prema mladom momku, i onako i on zbunjen primio ju je za ruku koja je drhtala, njezno je poljubio i predstavio se. ja sam Tibor Howard, Nera nije izgovorila niti rjeci. Ti si zacjelo Nera, upitao je, ali ona se i dalje samo crvenjela. razbarusena kosa padaal joj je preko predivnog rumenog lica... I tako nakon simpaticnog susreta, Nera je samo razmisljala o njemu, i o balu... Pripreme za bal su trajale dugo, a Nera, Nera je bila najlijepsa na balu, sjala je i blistala. Sluga joj je na ulazu urucio pismo u kojemu je pisalo:
prelijepa Nero, najdublje se ispricavam, ali veceras necu biti u mogucnosti plesati sa Vama, ljupka gospodice. Nada se da cu se uspijeti oduziti, ocekujem vas kod sjenice tocno u ponoc.
Tibor
Nera je zadrhtala i bojala se ikome rec za pismo, ali je odlucila otici do sjenice. Slusala je zaigrano srce, koje je prvi put tako zaigralo. Blizila se ponoc, vratila se u placau kako bi naguzvala postelju, te uzela ogrtac. Iskrala se iz palace, i otisla do sjenice. Sjena je bila tamo, kada se priblizila kosa je bila crna, a ne plava, sjena je potrcala za njom, Nera je vrisnula, ali nitko je nije cuo.
Probudila se u ugodnoj postelji, soba je bila ugodna mirisa. Lagano je skinula povez sa ociju. U kutu sobe sjedio je gizdav momak, a kosa je bila plava. Nera je istrcala iz krveta i nasrnula na njega, primio ju je za ruke i slatko se nasmjesio, dobro juto Nero! jesi glada, zedna? Jel trebas sto? Nera je bila drska i nije odgovarala. Tibor je izaso iz sobe, i ostavio poruku ispred vrata. Nera je sacekla minutu i potrcala van, primjetila je poruku u kojoj je pisalo:
Mislim na tebe i noc i dan, od naseg prvog sastanka, vjesto si zauzela najveci dio mog srca kao nijedna do sad, ljubav? Jos je nisam upoznao, cekam te u konjusnici, napominjem da nisi obvezana doc, ali ja te ocekujem...
Tibor
Neru je opet preplavio predivan osjecaj, slijedila je ruzine latice, koje su vodile ravno do njega. Pozvao ju je na druzenje u prirodi. Proveli su dugo vremena zajedno i sve vise i vise se zaljubljivali. Tajno su se nalazili dva-tri puta tjedno. Nera nikome nije otkrila veliku tajnu. Iz dana u dan Nera je bila se cudnije i cudnija, baka ju je slijedila i shvatila pravi razlog, bila je sretna, jer je poznavala Tibora i cjenila ga.
Tog ljeta ukinuta je inkvizicja te je Tibor otpusten sa dvora, odlucio se je vratiti u Hrvatsku, te nastaviti zivjeti na selu i zasnovati obitelj, naravno sve to uz Neru. Nerina baka je bila protiv toga, jer je niposto nije htjela izgubiti. Nera je bila razapeta izmedu dvije najvaznije osobe na svijetu, plakala je i molila se Bogu, ali pomoci nije bilo. Tibor je otisao neznajuci kamo. Eliza je rodila te je trebala pomoc, Nera je voljela djecu te se odlucila brinuti za nj kako bi zaboravila Tibora. Svake noci bio joj je u mislima, srce bi drhtalo, suza bi potekla....ali ga vidjeti mogla nije, neutjesna i usamljena provodila je mnoge dane, prolazie su godine, ljubav je i dalje bila jaka, ali uzalud. Mnogi udvaraci pokusavali su osvojiti Nerino srce, ali ono je vec davno bilo osvojeno. Nerina baka bila je jako zabrinuta i bojala se za Neru, jer sto ce biti ako nje nebude, Nera ostaje sama, bez muske ruke. Nerina baka je uz Elizinu pomoc ugovorila Nerin brak, sa nekim vojvodom iz Engleske. Nera se je osjecala prodano i izdano. Nije zeljela nikog drugog osim njega. Da li je ziv pitala se svaki dan, a njeno vjencanje se blizilo. Jedne noci Nera je pobjegla i ostavila voljene osobe iza sebe u nadi za sretnijim zivotom. Vratila se u Zagreb, nadajuci se i cekajuc njega. Momka plave kose, sirokih ramena i prodornih modrih ociju, koje su sjale samo za nju, najlijepsim sjajem...koji je polako nestajao i tonuo sve dublje i dublje, Nera se povukla u samostan i tamo dozivjela duboku starost daleko od obostrane ljubavi...
subota, 17.03.2007.
A clon
Ovo je priča o jednoj djevojci koja je klon. Klonirao ju je jedan bezznačajan francuski znanstvenik po imenu Jean Benveniste. Za svoje novo otkriće nije nikome govorio jer je to bilo protuzakonito. Kloniranu djevojćicu nazvao je Tiya i odlučio ju zadržati, kao svoje dijete. Tiya je rasla sa svojim ˝ocem˝ u Avignonu, malom gradiću u Francuskoj. Čim mu je prvi puta postavila pitanje o svojoj majci Jean joj je objasnio kako je nastala.
Kao i sva druga djeca Tiya je krenula i u školu. Svoje vršnjake je držala na distanci znajući da je drugačija. Naučila se zabaviti sama i najčešće je vrijeme provodila u svojoj sobi baveći se raznim hobijima. Sva su je djeca u školi smatrala čudnom, no njoj to nije smetalo... neko vrijeme.
Što je više vrijeme prolazilo, Tiyini su vršnjaci počeli izlaziti, družiti se, i zaljubljivati se. Tek joj je tada zafalilo društvo.
Jean, Tiyin otac, prvi je uspostavio kontakt sa bićima s drugog planeta. To je bio Mars. Tom prilikom, Tiya je upoznala Shira. Mladog marsovca koji je bio par godina stariji od nje. Odmah su se zaljubili. Tiyi se jako svidjelo to što je i on drugačiji. Na žalost, Shir se nakon par dana vratio na Mars sa roditeljima. Povremeno je dolazio na Zemlju i nalazio se s Tiyom. Tako su proveli dugi niz godina.
Jean je u međuvremenu obojio od smrtonosne i neizlječive bolesti calibrriye i nakon par godina umro. Tiya je tada imala samo 20 godina kada je izgubila oca, stvoritelja i jedinog čovjeka na Zemlji koji je znao njenu najveću tajnu. Imala je još samo Shira. On je tada odlučio ostati na Zemlji zauvijek i osnovati obitelj s Tiyom. Nakon par tjedana njihovog zajedničkog života, Shiru je javljeno da je započet rat na Marsu i da mora doći braniti svoj grad. S grčem u želucu, ostavio je je Tiyu i obećao joj savršen život kada se vrati.
Tiya je živjela sama u tuzi za ocem. I nakon nekoliko tjedana konečno dobra vijest- Tiya je trudna. Bila je presretna. Nije mogla dočekati da se Shir vrati i da mu kaže kako nosi njegovo dijete. Svakog je dana šetala po parku i razgovarala sa svojim nerođenim djetetom. Prošao je jedan mjesec, pa drugi i konačno je završen rat na Marsu. Čekala je Shira s veseljem svake večeri. Prvu, drugu, pa treću i onda se već počela zabrinjavati... Kada je već prošlo već dva tjedna a Shir se nije vratio znala je da je mrtav. Znala je ali si to jije htjela priznati. Idućih nekoliko mjeseci svake je večeri sjedila na prozoru do kasno u noć i ostavljala otključana vrata zavaravajući se da će se Shir vratiti.
I sad, svake noći promatra nebo, a svome sinu govori da će se tata jednom vratiti...
by: bitch
...blue fairy...
lijepa i suncana proslost svi nam je ostala u dubokim sjecanjima, malo tko se usudio pricati o njoj. masine su zavladale svijetnom, biti covijek nije bilo pohvalno, ljudi se skrivaju i bjeze... nova generecija je nastupila. tako okrutna i stroga, velika stega zavladala je svijetom. nije bilo opstanka niti za male robote, jer je tehnologija napredovala, a osjecaji nisu postojali... bilo je to davno, u samim pocecima nove generacije, kada je nastao on...
ime mu je Joel, on je bio jedan i jedinstveni robot, stvorio ga je veliki kreator po imenu Aaron, one je htio promjeniti svijet i stvorio je njega. Joel je bio robot najslicniji covijeku, bio je remek djelo, ali nije imao osjecaje. Aaron ga je smijestio u ugodnu, ljubaznu i sretnu obitelj. Imao je dva polubrata, majku i oca. ali nikada se nije osjecao prihvaceno jer je shvacao da njegova majka vise voli prave sinove, te da njega nikada nece voljeti jer nije covijek, bio je tuzan, povucen, izgubljen... Aaron ga je posjecivao jer ga je volio, ali nije mu vjerovao jer ga je Joel uvjeravao da posjeduje osjecaje kao i ljudi... Joel je bio povrjeden, iako je bio jos mali bio je vrlo pametan ali i naivan. Majka mu je jednu vecer pricala bajku o Blue Fairy (Plavoj Vili), prica je o dobroj vili koja je lutku pretvorila u pravog zivog djecaka, te je sretno zivio do kraja zivota. Joel je shvatio da mu je to jedina prilika... htio je zrtvovati svoju besmrtnost za majcinu ljubav. pobjegao je daleko od doma, znajuci da nikome nece nedostajati jer je on samo jos jedan robot, iako ga je Aaron uvijek zvao jedinstvenim. Joel je bio uplasen, drhtao je od straha, ali je bio hrabar i odlucan, a sve zbog majcine ljubavi... poceli su progoni robota, jer su se stari zamjenjivali novima, nestao je dan i svjetlost, mjesec je bio veliki magnet za *otpad*, nestajali su mnogi roboti i nije im bilo povratka... Joel je upoznao Lucasa koji je takoder bio robot, ali je bio nesto stariji i iskusniji, ubrzo ga je zavolio i postali su prijatelji. Lucas je ponudio pomoc malenom Joelu, te ga je odveo na Manhetten, ispod kojega se nalazio danasnji, duboko preplavljan ispod oceana, poznatio dio NY. odveo ga je kod doktora *KNOW* on je bio dio virtualnog svijeta, te je znao svaki tadasnji podatak... Joel ga je zapitao gdje moze pronaci Plavu Vilu, doktor *KNOW* nije znao odgovor, rekao mu je da ona postoji samo u bajkama, ali da postoji jedna na dnu manhettena, i tada je istekoo vrijeme i virtualni svijet se izbrisao...a Joel je imao jos toliko pitanja... Lucas je shvatio da Plava Vila ne postoji, te je pokusao uvjeriti Joela da ne ide u podvodni manhetten jer je opasan i stoljecima nitko nije tamo zalazio... Joel ga nije slusao nego je slijedio svoj san... pobjegao je jos jedamput, opet je bio sam, a sve zbog majcine ljubavi... trcao je i trcao, bjezao je i bjezao, ali ni sam nije znao gdje... dosao je do ruba i skocio visko, padao je i padao, ocean je bio mracan i hladan, ali cuo je majcin glas, koji ga je zvao sve dublje i dublje... iz dubine se uocavala njezna, plava svijetlost, koja ga je prizivala sve blize i blize... bila je to ona, lijepa, nevina i puna ljubavi. Joel ju je primio za ruke i gledao joj u modre oci koje su zracile toplinom, stajao je i stajao, molio je i molio, nije se pomaknuo niti trenutka... stajao je tako nepomicno danima, tjednima, mjesecima, godinama, desetljcima, stoljecima, tisucljecima... zavladalo je ledeno doba, svijeta je nestalo, ali on je i dalje gledao u njezine prekrasne, modre i tople oci koje su ga grijale i davale mu nadu, drzao ju je za ruku i molio je...i molio...i molio...
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Ovo je blog dviju mladih nada koje na ovom blogu žele svijetu objaviti svoje maštovite priče... nadamo se da će vam se svidjeti...
Ovaj blog je napravljen, a priče napisane da ih netko pročita i prokomentira. Ne prihvaćamo komentare kao: SUPER BLOG! 
Linkovi
I malo slikica iz nekih bajki...
MySpace Graphics
MySpace Graphics
Vječni dječak:
